Što bi junak Svjetskog prvenstva mogao odjenuti na slavlje povodom povratka kući nakon što je odigrao najvažniju utakmicu, finale FIFA-inog Svjetskog prvenstva u Moskvi? Domagoj Vida odlučio je u svoj rodni Donji Miholjac ući u kočiji koju vuku konji, odjeven u prepoznatljivu lokalnu narodnu nošnju koju čine bijela košulja, crni prsluk i okrugli crni šešir s vrpcom u hrvatskim bojama, crvenoj, bijeloj i plavoj, što je zasigurno bio najtradicionalniji od svih dočeka održanih za hrvatske junake pri povratku iz Rusije.
Bila je to nezaboravna proslava, ali i uvid u jedan od najtradicionalnijih dijelova Hrvatske, gdje svako slavonsko selo ima svoje tradicije i nošnje kojima se ponosi i koje se odijevaju kad god nešto treba proslaviti.
Slavonija je poznata kao jedna od najgostoljubivijih regija Europe, a njezine se narodne nošnje ističu svojim stilom i raznolikošću.
U najpoznatije se ubraja bizovačka nošnja, čiji prepoznatljivi crveni i žuti detalji daju dašak boje jednoj od najsloženijih hrvatskih nošnji.
Nekoliko slojeva platnenih skuta kraći su i sežu tek nešto ispod koljena, što omogućuje pogled na vunene čarape bobane i zlatom vezene papuče, dok je kapica oznaka društvenog statusa žene koja je nosi. Glavni ukras cvjetni su vijenci načinjeni od umjetnih ljiljana i ružinih pupoljaka.
Na proljetnom ophodu kraljica u Gorjanima blizu Đakova, običaju koji je 2009. upisan na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, možete uživati u procesiji jarkih, cvjetnih nošnji.
Kraljice su poznate kao Ljelje, a riječ je o lokalnim djevojkama koje pjevaju prigodne pjesme i plešu sa sabljama. Kraljevi nose sablje i muške šešire prekrasno ukrašene cvijećem, dok kraljice nose bijele vijence poput mladenki. Ovaj običaj datira iz vremena osmanskih osvajanja kad su Turci odveli sve muškarce. Žene su se tako odjenule kako bi im odvukle pozornost te su Turci pomislili da su duhovi, što je omogućilo muškarcima da pobjegnu.
Narodne nošnje Međimurja i Zagorja pokazuju veći utjecaj središnje Europe pa osnovu čine bijeli komadi, obično pokriveni dekorativnim maramama, šalovima, pregačama i nakitom, pri čemu je najzastupljenija boja crvena.
Pažljivo izrađeni šavovi i zlatni vez isto su tako čest motiv, a vrlo je velika pozornost pružena šeširima na muškoj nošnji, koji su bili tradicionalni crni panonski šešir u obliku kupole ili šešir od crnog pusta ukrašen trakom s hrvatskom trobojnicom.
Lička narodna nošnja prilično je jednostavna, a njezin je najprepoznatljiviji dio vrlo vjerojatno muška lička crvena kapa s debelim crnim rubom.
Mušku nošnju upotpunjuju bijela košulja, crveni prsluk i crne hlače, dok kod ženske inačice crvena pregača prepuna šarenih ukrasa dolazi u kontrast s jednostavnom bijelom maramom za glavu.
Jedan od najtradicionalnijih odjevnih predmeta moderan je doprinos Hrvatske svijetu – kravata.
Taj nezaobilazni dodatak muškoj modi potječe iz 17. stoljeća, kad su supruge hrvatskih vojnika u francuskoj vojsci vezale komade tkanine oko vratova svojih voljenih kako bi se mogli raspoznati tijekom bitki. Kralju Luju XIII. kravata se neizmjerno svidjela te je svijet muške mode ostao zauvijek promijenjen.
Narodne nošnje kontinentalne Hrvatske krase različit nakit i ukrasi, uključujući zlatni vez, cvijeće i dukate.
Nakit je često jednostavan te odražava ono što je u ta vremena bilo na raspolaganju siromašnom običnom puku. Jedan je od najvažnijih dodataka bila lepoglavska čipka, čije su složene uzorke mukotrpno izrađivale žene iz tog grada. Ta je čipka, uz onu s otoka Hvara i Paga, dio hrvatske tradicije čipkarstva unesene na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.